U čemu je razlika između stakla i kristala?
Svaki kristal je staklo, ali nije svako staklo kristal. U ovom članku objasnit ćemo razlike i sličnosti između ova dva različita materijala.
Pojam kristal često se koristi za označavanje staklenih predmeta elegantnijeg oblika. Međutim, to nije službena razlika između ova dva materijala. Dakle, koji tip stakla je kristal? Može li se reciklirati? I kako se razlikuju?
Što je staklo, a što kristal?
Staklo je inertan materijal napravljen od sirovina koje su dostupne u prirodi – pijesak, soda i vapnenac. U kombinaciji s rabljenim staklom, te se sirovine zagrijavaju u staklarskoj peći i dobivena talina oblikuje se u željeni oblik. Drugi minerali, poput silicija i barija, mogu se dodati za dobivanje željene boje, trajnost i debljinu za stvaranje različitih vrsta stakla – kao što je kristal.
Kristal, suprotno od svog naziva, ne sadrži kristalnu strukturu. Naziv potječe od talijanske riječi “cristallo”, koja se koristila za vrhunsko ručno puhanje stakla u Muranu, Italija.
To znači da je kristal vrsta stakla, napravljena na isti način, ali s različitim komponentama. I zato je sav kristal staklo, ali ne i svo staklo kristal. Sadrži minerale poput olova, kalija ili barija kako bi materijal bio izdržljiviji što omogućuje oblikovanje u tanke, delikatne oblike, koje često povezujemo sa sofisticiranom izradom i elegancijom.
Staklo ili kristal: što je bolje?
Reciklabilnost
Staklo je održivo, inertno i potpuno reciklabilno, može se ponovno koristiti i ponovno puniti. I koliko se god puta reciklira, ne gubi svoju kvalitetu ili čistoću.
Rabljeno staklo, također poznato kao krš, najvažniji je sastojak u proizvodnji stakla. Prednost korištenja krša za proizvodnju novih staklenki i staklenih boca je što se pritom koristi značajno manje energije. Povećanjem količine krša koji ulazi u proizvodnju kroz projekte poput “Close the Glass Loop”, štedimo prirodne resurse i energiju – svako povećanje krša za 10 posto dovodi do smanjenja potrošnje energije za 3 posto. Zato je tako važno napraviti taj mali izlet do spremnika za staklo kako bismo reciklirali naše staklene spremnike.
Kristal je, s druge strane, jedna od vrsta stakla koja se ne može reciklirati jer se proizvodi s dodatnim materijalima, poput barija ili cinka, ne mogu reciklirati zajedno sa staklenkama i staklenim bocama.
Čvrstoća
Kristal se proizvodi s dodatkom minerala, zbog čega je materijal čvršći i izdržljiviji. Po tome se razlikuje od običnih staklenih spremnika koji moraju imati određenu debljinu kako ne bi pukli.
S kristalom treba pažljivo rukovati, ali zato vaša kolekcija vinskih čaša nikada neće izgubiti svoj sjaj i rijetko će se ogrebati.
Elegancija i dizajn
U usporedbi s kristalom, staklo je jeftinija opcija jer zahtijeva manje materijala za proizvodnju, čineći ga pristupačnijim za potrošače.
Međutim, dio razloga zašto je kristal skuplji od stakla je i percepcija veće elegancije i sofisticiranosti. Dodani sastojci čine ga blago poroznim, što mu omogućuje prelamanje svjetlosti.
Također se može oblikovati u brojne različite dizajne. Za razliku od stakla, kristal je dovoljno mekan da se na njegovu površinu mogu dodati glatki ručno urezani detalji bez narušavanja njegove izdržljivosti ili strukture.
Upotreba stakla i kristala
Staklo je stabilan i inertan materijal za pakiranje, bez rizika od kemijskog onečišćenja, što ga čini idealnim za dugotrajno skladištenje hrane i pića. Kristal, međutim, često sadrži olovni oksid, što izaziva zabrinutost zbog kontaminacije. No, pod normalnim uvjetima konzumacije, on neće prijeći u sadržaj, što čini kristal sigurnim za upotrebu.
Sve veća zabrinutost zbog olova doveli su do razvoja “kristalnog stakla bez olova”, pri čemu se olovni oksid zamjenjuje oksidima barija, kalija ili cinka, uklanjajući tako sigurnosna pitanja oko pohrane hrane.
Kako razlikovati staklo i kristal?
Staklo može izgledati pomalo maglovito i imati zelenkastu ili plavkastu nijansu, ovisno o sastavu. Najčešće je lakše od kristala, a posljednja i najpoznatija razlika je zvuk. Kucnete li staklom o staklo, nastaje tup, kratak i suptilan zvuk. Kuckanjem kristala o kristal, čuje se onaj poznati zvuk sličan zvonu – jer različiti dodani materijali omogućuju kristalu da taj zvuk traje malo dulje.