Kakva je povijest stakla?

Pridružite nam se na putovanju kroz vrijeme kako bismo otkrili bogatu povijest koju su ispleli drevni počeci staklarstva. 

Kada je staklo otkriveno? 

Otkrijte fascinantne početke izrade stakla  iz vremena drevnih civilizacija u Mezopotamiji i Egiptu oko 4000. godine prije nove ere. Od ukrašenih posuda do složenih religijskih artefakata, umjetnost drevnog stakla govori mnogo o izumiteljstvu i vještini naših predaka. A tko ga je zapravo izumio? 

Otkrivanje početaka – povratak u 4. tisućljeće prije nove ere 

Priča započinje 4000. godina prije Krista, vrijeme iz kojeg su arheolozi pronašli rane povijesne dokaze o staklu izrađenom ljudskom rukom, iako prve šuplje posude nisu napravljene sve do oko 1500. godine prije Krista. Tada su prvi put izrađene na način da je jezgra od pijeska prekrivena slojem rastopljenog stakla, čime je dobiven oblik pogodan za skladištenje proizvoda. Genijalne tehnike koje su koristili rani umjetnici, uključujući formiranje jezgre i mozaik od stakla, postavile su temelje za širenje proizvodnje. Rimljani su revolucionarizirali proizvodnju izumom puhanja stakla oko 1. stoljeća prije Krista, proširujući upotrebu posuda. 

Uzmimo maslinovo ulje: to je odličan primjer spajanja staklarstva i kulturne povijesti. Od antičke Grčke do suvremene Europe, spremnici su oduvijek bili ključni element proizvodnje i konzumacije maslinovog ulja. Kako se grčki utjecaj širio Europom, tako su se povećavao i izvoz maslinovog ulja. U početku spremano u elegantne amfore, ulje je trebalo nove spremnike – bolje prilagođene putovanju. Robusni i higijenski, tzv. stakleni demižoni pokazali su se kao savršen izbor. 

Povijest industrijskog staklarstva – od Appertovog revolucionarnog otkrića do napredaka industrijske revolucije.

Sljedeće važno otkriće je ono Nicolasa Apperta koji je 1809. godine razvio revolucionarnu metodu za spremanje hrane u staklenke i njihovu termičku obradu, što je učinkovito steriliziralo sadržaj i spriječilo kvarenje. Zapečaćeni spremnici osiguravali su hermetički zatvoreno okruženje koje je zaustavljalo rast mikroorganizama, omogućujući tako da se lako kvarljiva hrana poput umaka može čuvati dulje, bez potrebe za hlađenjem. Appertova inovativna tehnika ne samo da je transformirala prehrambenu industriju omogućavajući dugotrajno skladištenje i transport lako kvarljivih proizvoda, već je postavila temelje za moderne metode konzerviranja hrane, uključujući konzerviranje i pasterizaciju. 

Sljedeća velika inovacija dogodila se u Britaniji tijekom industrijske revolucije, kada je 1886. godine Howard Ashley iz Castleforda, Yorkshire, stvorio poluautomatski stroj za proizvodnju 200 boca na sat. bilo je to nevjerojatno dostignuće koje je utrostručilo brzinu proizvodnje u njegovoj tvornici. No inovacije time nisu stale: 20 godina kasnije, 1903., Michael Owens iz Illinoisa, SAD, osmislio je potpuno automatizirani stroj koji je proizvodio 2500 boca na sat – dostignuće koje prije nije bilo zamislivo. Nakon početka industrijske proizvodnje stakla, uslijedio  je uspon staklene ambalaže za naša omiljena pića, boca za umake i staklenke, a koje se danas nalaze u domovima milijuna, ako ne i milijardi ljudi.

A što nam donosi budućnost?

U posljednjim desetljećima proizvodnja stakla nastavila se razvijati u skladu s napretkom u području materijala i tehnologije čiji je cilj ojačati boce i staklenke te smanjiti ekološki utjecaj proizvodnje. Nove inovacije kao što su hibridne peći koje koriste više obnovljive energije, boce smanjene težine i robusniji spremnici postavljaju temelje za proizvodnju ambalaže koja će i dalje biti pouzdana i omiljena, i u dalekoj budućnosti. 

Nove organizacije – poput Udruženja za povijest stakla (UK), muzeja kao što su Muzej stakla Corning (SAD) i Glasmuseum Hentrich (Njemačka) – te akademske istraživačke skupine poput međunarodne komisije za staklo pojavile su se kako bi nastavile dokumentirati, proučavati i čuvati povijest i kulturnu baštinu stakla, kako bi sačuvale nasljeđe izrade stakla i za buduće generacije.