Sigurnost staklene ambalaže: Manje kemikalija, više zdravlja
Ambalaža štiti hranu od štetnih utjecaja tijekom skladištenja, transporta i prodaje. Međutim, nove studije pokazuju da su zdravstveni rizici koje predstavljaju migrirajuće kemikalije do sada vrlo površno ispitivani i da su vjerojatno mnogo veći nego što se pretpostavljalo.
Svi znamo da ambalaža ima središnju ulogu na globaliziranom tržištu hrane. U mnogim je slučajevima ambalaža zapravo nezamjenjiva jer omogućuje duži rok trajanja hrane i transport. No, isto tako već dugo znamo da ambalaža može biti i važan izvor kemikalija koje mogu dospjeti u hranu.
U fokusu: Utjecaj kemikalija na zdravlje
Učinak kemikalija koje dolaze u dodir s hranom (“Food Con tact Chemicals” – FCCs) predmet je brojnih znanstvenih istraživanja već pola stoljeća. A za barem manji dio tih kemikalija dokazano je da imaju negativan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Istraživanje koje su nedavno objavili europski istraživači pokazuje da je najmanje 29 kemikalija – uključujući bisfenole i ftalate koji se koriste u raznim vrstama ambalaže – važan čimbenik rizika, među ostalim, za smanjenje kvalitete sperme. Rezultati su potvrdili i “alarmantno prekoračenje dopuštene kombinirane izloženosti” raznim sintetičkim kemikalijama kojima smo izloženi u svakodnevnom životu iz raznih izvora, uključujući ambalažu hrane. Za čak devet kemikalija promatranih u urinu, izloženost posebno opasnim kemikalijama bila je 17 puta veća od dopuštene, a kod jako izloženih ispitanika čak 100 puta.
Takvi rezultati posebno su zabrinjavajući jer se već desetljećima bilježi dramatičan pad plodnosti muške populacije. Znanost stoga poziva vlasti na brzo djelovanje – posebno zabranu bisfenola A (BPA) u materijalima koji dolaze u dodir s hranom.
Istraživanje otkriva slabo poznavanje kemikalija koje dolaze u dodir s hranom
No, to bi mogao biti samo vrh sante leda, kako pokazuje nedavno objavljeno međunarodno istraživanje u kojoj sam i sama aktivno sudjelovala. Cilj istraživanja bio je stvoriti sustavni pregled svih kemikalija koje su ikada izmjerene u materijalima koji dolaze u dodir s hranom, uključujući ambalažu. Baza podataka o migrirajućim i ekstraktibilnim kemikalijama koje dolaze u dodir s hranom (Database on migrating and extractable food contact chemicals – FCCmigex) sadrži informacije iz ukupno 1210 istraživanja.
Rezultat je zapanjujući: otkrili smo da je do danas otkrivena 2881 kemikalija u ukupno šest skupina materijala koji dolaze u dodir s hranom (FCM) – uključujući plastiku, papir/karton, metal, višeslojne materijale (kartonska ambalaža za piće), staklo i keramiku. Međutim, posebno iznenađujuće je bilo to da se za oko 65 posto tih kemikalija prije nije znalo da se uopće koriste u materijalima koji dolaze u dodir s hranom. Naši rezultati pokazuju da se najmanje 14.153 kemikalije mogu otkriti u ambalaži hrane, ali i u opremi za preradu, spremnicima za skladištenje itd.
Staklo i keramika s najmanje štetnih kemikalija
Ovo je otkriće posebno zabrinjavajuće jer ne znamo gotovo ništa o učincima mnogih kemikalija koje dolaze u dodir s hranom na ljudsko zdravlje – koliko su štetni kada se s hranom svakodnevno unose u malim količinama, ostaju li trajno u tijelu i kako djeluju jedni na druge kada u spojevima iz ambalaže prelaze u hranu. To me iznenadilo jer se zapravo pretpostavlja da nadležna tijela u tom području provode detaljne kontrole. No to nije tako, kemikalije u ambalaži hrane uglavnom nisu kontrolirane.
Treba spomenuti i raspodjelu kemikalija po različitim skupinama materijala koji dolaze u dodir s hranom: daleko najveći dio kemikalija otkriven je u ambalaži izrađenoj od plastike (što nas nije baš iznenadilo), dok je u staklu i keramici otkriveno mnogo manje takvih poznatih kemikalija (vidi donju grafiku). Razlog tome je činjenica da je plastika sintetički tj. umjetni materijal, što znači da se sastoji od mnogo različitih sintetičkih kemikalija od kojih su mnoge potpuno nepoznate. Za razliku od plastike, koja je vrlo složen materijal, staklo i keramika relativno su jednostavni materijali koji se izrađuju od svega nekoliko sirovina tako da je njihov sastav u potpunosti poznat. U njima nema nepoznatih tvari.
Sveukupno, naši rezultati potvrđuju da je nužno preciznije istražiti i dokumentirati učinak kemikalija koje dolaze u dodir s hranom, i to prije nego što se počnu masovno koristiti, kao što je to slučaj danas. Međutim, to je iznimno zahtjevan zadatak koji zahtijeva mnogo vremena i resursa jer je riječ o velikom broju kemikalija koje bi trebalo istražiti. Stoga je važno ograničiti upotrebu takvih kemikalija i koristiti samo materijale koji su dobro istraženi i za koje je utvrđeno da su bezopasni – poput stakla, keramike ili nehrđajućeg čelika, čiji je kemijski sastav u potpunosti poznat i iz kojih nema migracija kemikalija u hranu ili je ona mninimalna.
«Staklo i keramika sadrže daleko najmanji broj izmjerenih kemikalija koje dolaze u dodir s hranom.»
Jane Muncke, autorica, direktorica i znanstvena direktorica organizacije Food Packaging Forum