Što je istina, a što mit kad govorimo o staklu?

Samo zato što se može reciklirati ne znači da se to doista i radi. Unatoč sve brojnijim tvrdnjama o sve većoj mogućnosti recikliranja ambalaže, ne prikupljaju se svi materijali za recikliranje, a još manje ih se učinkovito reciklira nakon odlaganja.

Za razliku od stakla, mnoge vrste ambalaže za hranu i piće imaju više slojeva koji kombiniraju papir, plastiku i sintetičke materijale (npr. vodootporne obloge). Ovakve materijale teško je razdvojiti i mnogi sustavi prikupljanja uopće ih ne prikupljaju te oni zapravo završavaju na odlagalištu ili se spaljuju. Kada je riječ o učinkovitom i sigurnom recikliranju tijekom cijelog procesa, vrlo malo materijala za pakiranje može se usporediti sa staklom – zbog toga se druga ambalaža ‘prerađuje’ tako što se reciklira u modne predmete, vlakna za tiskanje, namještaj ili tekstilne komponente – i s vremenom završi na odlagalištu ili u spalionici.

• Plastika je, primjerice, vrlo složen materijal koji je iznimno teško reciklirati u nove boce jer s vremenom degradira. Rezultat toga je da se u Europi više plastičnog otpada spaljuje nego reciklira¹.

• I iako se čini da se PET boce mogu bolje reciklirati od konvencionalne plastike, prosječna PET boca u Europi sadrži samo 17 posto recikliranog materijala² (u odnosu na 52 posto kod stakla³) i ima mnogo nižu stopu recikliranja (61 posto u 2020.⁴).

• Drugi materijali zahtijevaju dodatne premaze, poput ambalaže na bazi papira koja gotovo uvijek dolazi u kombinaciji s plastikom i/ili kemijskim spojevima kako bi se osigurala otpornost na vodu ili masnoću, što smanjuje mogućnost recikliranja. To povećava vjerojatnost da će takvi materijali završiti na odlagalištima ili u spalionicama, čineći papirnatu ambalažu najvećim izvorom ambalažnog otpada u EU.

Reciklirano staklo jedina je ambalaža koja se može ponovno reciklirati u spremnike za prehrambene proizvode. Ono zadržava istu kvalitetu i inertnost kao i novo staklo te ne zahtijeva dodatne materijale ili štetne kemikalije tijekom procesa recikliranja. Štoviše, staklo je lider u recikliranju, s opsežnim sustavima prikupljanja koji u EU postižu impresivnu stopu prikupljanja od 80,2% ⁶, od čega se 92% učinkovito reciklira u zatvorenom krugu u Europi ⁷. Pitanje nije što možemo reciklirati, pitanje je što možemo reciklirati na učinkovit način koji je siguran za naše zdravlje i smanjuje naš utjecaj na okoliš.

Od dostave svježeg mlijeka s farme na kućni prag do povratnih pivskih boca u Njemačkoj, opcije povratnog stakla postoje desetljećima, zahvaljujući njihovoj trajnosti i sigurnosti. No, iako možda mislite da je ponovna upotreba ili vraćanje staklenih boca ili staklenki najbolja opcija, to nije uvijek slučaj. Sve ovisi o kontekstu.

Sheme ponovne uporabe mogu biti učinkovite unutar kratkih ili lokaliziranih opskrbnih lanaca, poput tržnica ili dostave mlijeka na kućni prag. Ipak, za kategorije proizvoda koje uključuju velike transportne udaljenosti, slika se mijenja. Studije su pokazale da kada distribucijski lanci prelaze 400 km, staklenu bocu za višekratnu upotrebu treba ponovno koristiti najmanje četiri puta kako bi se uskladio utjecaj na okoliš s bocama za jednokratnu upotrebu. Ovaj broj raste na više od 30 ciklusa za udaljenosti koje prelaze 800 km ili više².

Sustavi za recikliranje stakla već su široko rasprostranjeni u Europi i građani su ih dobro prihvatili. Cilj inicijativa na razini općina i europskih programa poput Close the Glass Loop jest kontinuirano poboljšavati recikliranje stakla i postići stopu prikupljanja od 90 posto do 2030. godine. Prikupljanjem više i kvalitetnijeg stakla možemo zamijeniti više novih sirovina recikliranim staklom – dajući boci „beskrajne“ živote i podržavajući proizvodnju s nižim ugljičnim otiskom.

Danas proizvodnja prosječnog staklenog spremnika već emitira 70 posto manje CO2 nego prije pedeset godina¹, i to smanjenje se ubrzava. Diljem Europe, proizvođači stakla pokreću električne i hibridne peći, prelaze na izvore energije s niskim udjelom ugljika poput vodika i biomase te surađuju s najpoznatijim svjetskim brendovima kako bi uspješno testirali tehnologije vodika i isporučili lakše boce i staklenke.²  

Nekoliko kompanija već se bavi pionirskim inicijativama čji je cilj smanjiti ugljične emisije iz procesa taljenja stakla. Nekoliko je kompanija već pokrenulo inicijative za smanjenje ugljičnih emisija iz taljenja stakla, a koje čine 80 posto emisija CO₂ u proizvodnji –  od hibridnih peći u Njemačkoj do električnih peći za luksuzna pakiranja u Francuskoj. Istodobno povećavamo energetsku učinkovitost, istražujemo “hvatanje” i skladištenje ugljika te primjenjujemo tehnologije povrata otpadne topline i druge energetski učinkovite tehnologije. Svake godine više od 600 milijuna eura ulaže se u dekarbonizaciju.³

.⁴ Every tonne of recycled glass saves 1.2 tonnes of raw materials ⁵, and the more recycled glass we put into production, the more resources we save!

Staklo se može oblikovati u bilo koji oblik i u različitim bojama, omogućujući tako kreativnost dok istodobno osiguravamo sigurnost naše omiljene hrane i pića. Iako teže od drugih materijala, staklarska industrija surađuje s brendovima, kupcima i nabavnim lancem kako bi osigurala da staklene boce nisu samo lakše u težini, nego da su optimalne težine.

Optimiranje težine odnosi se na proces smanjenja količine stakla potrebne za proizvodnju spremnika istodobno zadržavajući sve njegove funkcionalnosti (poput dizajna, čvrstoće, kvalitete). Napori s ciljem smanjenja težine staklene ambalaže već su rezultirali smanjenjem prosječne težine boca za vina proizvedena u Europi na 450 g u 2023. godini.¹.

^{Kada je riječ o transportu, staklarska industrija u Europi i dalje je vrlo lokalni posao, s većinom spremnika koji se transportiraju unitary radijusa od 300 km.2}. Kada je riječ o transportu, staklarska industrija u Europi i dalje je lokalizirana, a većina spremnika transportira se unutar kruga od 300 km. Iako prijevoz  čini tek manii dio okolišnog otiska stakla, industrija istražuje alternative poput kratkih morskih puteva, nisko-ugljičnih goriva i električnih vozila.   short-sea shipping, low-carbon fuels, and electric vehicles, to reduce its impact.

All these efforts ensure that we can continue to enjoy iconic designs that have inspired generations of glass lovers, while respecting our commitment to lowering the carbon footprint of glass.

Ono smo što jedemo, a to uključuje i ambalažu. Zato se kemikalije iz ambalaže danas nalaze u našem tijelu od samog rođenja.¹ Staklo je jednoslojni materijal² u potpunosti napravljen od prirodnih sastojaka, što se ne može reći za druge vrste ambalaže. Čak i kada se više puta reciklira, staklo zadržava svoju kvalitetu i inertnost, što znači da ne postoji rizik od ispuštanja toksičnih kemikalija u hranu, piće ili okoliš.³

Neki se materijali, poput plastike, raspadaju tijekom recikliranja i nastaje mikroplastika koja može završiti u okolišu i kontaminirati hranu, uzrokujući štetne učinke na zdravlje.⁴ Čak i takozvane sigurnije alternative, poput materijala na bazi papira, često sadrže plastične slojeve i kemijske spojeve koji otežavaju recikliranje (što ih čini najvećim izvorom ambalažnog otpada u EU⁵) te sadrže toksične kemikalije koje mogu doći u interakciju s hranom i pićem.⁶

Svi želimo sudjelovati u stvaranju kružnoga gospodarstva, ali to nikada ne bi smjelo biti na štetu našega zdravlja.

U potrazi za holističkim načinom života, ljudi više nego ikada daju prioritet svom zdravlju i dobrobiti. A kada je riječ o staklu, istraživanja pokazuju da ga ljudi preferiraju ne samo zbog njegove mogućnosti recikliranja, već i zbog njegovih svojstava očuvanja zdravlja i hrane.¹

Druge alternative, poput aluminija, često zahtijevaju dodatne polimerne premaze kako bi se spriječila interakcija s hranom, što može utjecati na okus i uzrokovati prijenos neželjenih kemikalija u hranu.³ Na primjer, neka vina u konzervama pokazuju “reduktivna” svojstva nakon tri do šest mjeseci skladištenja u limenci. Plastični spremnici za pakiranje raspadaju se tijekom procesa recikliranja pri čemu može nastati mikroplastika koja ulazi u našu hranu i pića, utječe na njihov okus i dovodi do štetnih učinaka na zdravlje.⁴ No, kada je riječ o staklu, možete biti sigurni da ambalaža predstavlja kvalitetu – iznutra i izvana.